A mistake that shocked the world - Facts you should know about the Islamic state

PROPUST KOJI JE UGROZIO SVIJET

Činjenice koje trebate znati o Islamskoj državi

An article by Sanja Despot partly drawing upon a public lecture I gave at Lund University on the Islamic State and on a short interview with me on the implications of the Paris attacks (in Serbo-Croat).

Published in tportal on 21.11.2015

Tijekom jedne od racija u iračkoj Faludži 2004. američke snage su u zatvor Bucca privele grupu ekstremista, među kojima i do tada nepoznatog tridesetogodišnjaka Ibrahima Avada Ibrahima al Badrija, danas poznatijeg pod imenom Abu Bakr al Bagdadi. 'Bio je skitnica kada smo ga pokupili 2004. Nismo imali kristalnu kuglu koja bi nam kazala da će on jednog dana postati glava ISIL-a', ispričao je prošle godine za New York Times neimenovani dužnosnik Pentagona. U spomenutom članku se konstatira da je razvoj samoproglašenog kalifa Islamske države bio direktno uvjetovan pogrešnim američkim akcijama u Iraku

Da se Amerika nije 2003. upustila u iračku avanturu, ISIL-a danas ne bi ni bilo, a da je ISIL danas tako snažan, direktna je to posljedica još jedne pogrešne američke procjene: nakon okupacije Iraka i uništenja dotadašnjeg režima Sadama Huseina, Amerikanci su sve svoje protivnike trpali u iste zatvore. U zloglasnom zatvoru Bucca prostor su dijelili oni koji su se od 1999. pokušavali organizirati na rušenju Sadama Huseina i njihovi dotadašnji neprijatelji, pripadnici bivše svemoguće, nominalno sekularističke stranke Baath - vojske i tajnih službi. Njihovo tadašnje zatvorsko upoznavanje, tumače stručnjaci, stvorilo je mrežu koja je zaslužna za sadašnju snagu Islamske države.

Al Bagdadi je već bio blizak Al Kaidi, koja u Iraku počinje djelovati 2004, ali njegovi današnji zamjenici i u Iraku i u Siriji generali su i bivši pripadnici stranke Baath koji posjeduju značajna strateška i vojna iskustva, stečena sudjelovanjem u iračkom režimu. Je li umjetno njihovo prebacivanje na radikalni islam ili je umjetno bilo njihovo prijašnje zagovaranje sekularizma, nije dovoljno istraženo. Ono što ih je ujedinilo bio je zajednički neprijatelj - Amerika i od nje ustoličena iračka šijitska vlada.

ISIL je s djelovanjem počeo 2006. u Iraku, a Irak mu je i do danas ostao glavna baza. Na prostor Sirije ušao je 2013, kada se vojska Bašara al Asada tijekom rata s pobunjenicima povukla iz sjeveroistočne provincije Hasaka, ostavljajući tako prazan teritorij za dolazak ISIL-a koji ne priznaje granicu između Sirije i Iraka (treba napomenuti i kako je Asad nekoliko godina tolerirao kretanje Al Kaide i drugih islamskih radikalnih skupina u i izvan Sirije kada su se borile protiv američkih snaga u Iraku, a slično se ponašao i tadašnji jemenski predsjednik Saleh). Osim još radikalnijeg pristupa, upravo je kontrola teritorija ono što u bitnome razlikuje ISIL od svoje preteče Al Kaide. Držanje nadzora nad određenim teritorijem uvjetovalo je i lanjsko proglašenje kalifata.

Je li Islamska država - država?

Isilovci posjeduju određeni teritorij, ali istovremeno je riječ o simulaciji realnosti koja zapravo ne postoji, tumači politolog Spiros Sofos iz Centra za bliskoistočne studije švedskog Sveučilišta Lund koji priprema knjigu o Islamskoj državi. Na temelju proučavanja arhiva, svega što iskrsne pa nestane na internetu - društvenim mrežama i YouTubeu - i razgovora s 12 informatora iz Mosula, Rake i provincije Anbar (s kojima komunicira putem Vibera), Sofos pokušava osmisliti nešto što naziva sociologijom Islamske države.

Nastanku Islamske države pogodovala je prije svega propast najprije iračkog, a potom sirijskog režima. Islamska država ima teritorij, ali nije riječ o kontroli cijelog područja koje se spominje kao teritorij pod kontrolom ISIL-a, već se koncentriralo na kontrolu strateški važnog područja - osnovnih cestovnih komunikacija, naftnih polja i gradova koji imaju simboličnu vrijednost. Riječ je o državi koja je u stalnom pokretu - borci i vlastodršci nisu vezani za područja i stanovnike na tim područjima pa im na primjer gubitak Kobanea ništa ne znači. Sve dok imaju prostor za djelovanje i širenje oni imaju svoju svrhu, kazao je Sofos u predavanju održanom prošlog tjedna na Sveučilištu Lund.

Kalifat je podijeljen na vilajete, odnosno provincije u kojima skupljaju porez pa imaju osmišljen i sustav po kojem bi sredstva iz bogatijih trebala biti transferirana u siromašnije provincije. Na području koje zauzmu stanovništvu osiguraju jeftinu pšenicu i objasne im da, suprotno Asadovom režimu, vode računa o siromašnima. To istovremeno ne znači da ih zanima volja stanovništva. Na čelu pojedinih provincija su vođe koje dolaze iz iračke stranke Baath ili pak stranci iz Čečenije, Tunisa ili drugih zemalja

Al Kaida je islamskim radikalima postala fosil, nevažna organizacija, a ISIL im je donio novu dozu uzbuđenjaNastanak ISIL-a vezan je dijelom i s gubitkom važnosti Al Kaide. Avanturisti iz cijelog svijeta nisu bili zadovoljni onime što su percipirali kao umrtvljenje Al Kaide, tražeći akciju protiv Zapada koji krive za brojne nepravde protiv muslimana: od izraelsko-palestinskog sukoba do Čečenije.
'Jedan od mojih informatora rekao mi je da je Al Kaida postala fosil, nevažna organizacija poput engleske kraljice koja se percipira kao stara nevažna dama koja je tu da nam čestita Novu godinu. Tako i sada Al Kaida objavi poneki video, ali u tome nema izazova. Počeli su gubiti strpljenje s Al Kaidom - trebalo im je nešto dinamičnije i uzbudljivije i ISIL je to shvatio', kazao je Sofos.

ISIL djeluje po načelima korporacijske logike, odnosno brendiranja, pri čemu glavnu ulogu imaju mediji. Važan dio propagandne mašine je magazin Dabik, nazvan po gradu u Siriji iz kojeg bi, po Proroku, trebao krenuti konačni obračun vjernika s nevjernicima.

Časopis je u boji, s puno slika visoke rezolucije i na glossy papiru, gotovo kao Cosmopolitan', kaže Sofos. Izlazi na engleskom jeziku, a na naslovnici često donosi poveznice Islamske države s poviješću islama. Časopis se može pratiti i u internetskom izdanju.

Uništenje svega što se protivi njihovom tumačenju islama popraćeno je fotografijama i objavama na Twitteru. Na tim je slikama uvijek neka akcija i drama. Osim regrutiranja novih pripadnika, bitan im je efekt koji proizvode u zapadnim medijima. Riječ je o klasičnoj marketinškoj kampanji - nekad uspiju, a nekad zapadni mediji odbiju prikazati njihove slike smaknuća. Zato im je potrebna stalna radikalizacija, tumači Sofos. U njihovoj je komunikaciji puno simbolike - zatvorenici su uoči smaknuća obučeni u narančaste odore, što je direktna poveznica s Guantanamom.

Potraga za stranim (stručnim) kadrom

ISIL je kombinacija starih i novih momenata. Stari element je tajna policija iz redova Baatha koja koristi iste tehnike kao i ranije, ucjenjuje i ima informatore, a odanost postiže podmićivanjem ili strahom na isti način na koji je to radio i Sadam. Novi element je oslanjanje na strane borce i potraga za kadrom koji je u stanju voditi naftna postrojenja i rafinerije. Društvene mreže pune su oglasa za doktore, razne stručnjake', navodi, dodajući kako je razlog prije svega u tome što se ne mogu osloniti na domaće stanovništvo zasićeno ratovima.

Na području koje kontroliraju izbjegavaju ustoličiti neki legalan sustav, pravdajući se da je to protuislamski i naslijeđe kolonijalizma. Odluke o kažnjavanju su uvijek arbitrarne, što dovodi do daljnje nesigurnosti stanovništva, ističe. Usprkos sveprisutnoj insigniji, oni zapravo nemaju dovoljno snage da stvarno vode državu.

Islamska država talac je svog uspjeha. Ona je zapravo suprotnost državi - kaže što nije, a ne definira što jest. Pati od paradoksa da se ne može konsolidirati bez ekspanzije, a dok se širi, ne može se konsolidirati', zaključuje Sofos. Riječ je svakako o novom modelu koji se ne može usporediti ni s čime iz bliske prošlosti. Ono što svakako otežava obračun s ISIL-om je i činjenica da se on financira s naftnih polja koja su redom pod njegovom kontrolom. O tome koliko funkcioniranje ISIL-a ovisi o donatorima iz zemalja koje ratuju protiv iranskog i kurdskog utjecaja, poput Saudijske Arabije, Katara i Turske, ne postoje dovoljno pouzdani podaci.

Islamska država ubacila je svoj listić na francuskim lokalnim izborima – za Le Pen

'Napadi u Parizu, ali i u Beirutu, a vjerojatno i u Bamaku u Maliju predstavljaju promjenu u strategiji Islamske države. Islamska država do sada je izbjegavala širenje svojih operacija van Sirije, Iraka i neposrednog okruženja u regiji. Više je faktora koji su doveli do te promjene', smatra naš sugovornik.

Prema njegovu mišljenju, Islamska država prvenstveno je suočena s brojnim vojnim porazima zbog zračne podrške koju zapadne zemlje daju Kurdima i drugim borcima koji se bore protiv nje. 'Ohrabrivanjem, odnosno organiziranjem napada u drugim zemljama i prijestolnicama zapadnih država predstavlja pokušaj da se strane vlade 'upozore' da je Islamska država značajan protivnik koja ima mogućnost izvesti sukob ako na to bude prisiljena', ističe Sofos.Upozorava da valja imati u vidu indikacije da je ISIL-ovo regrutiranje boraca i financijskih sredstava u zapadnim zemljama u stalnom padu.

'Napadi u Parizu i Beirutu, a možda i Maliju (iako je prerano suditi o tom zadnjem slučaju) pokušaj je da se ostane u središtu medijske pažnje, da se predstave elastičnima i dinamičnima te pokažu da su sposobni prijetiti drugim suverenim državama, uključujući i glavne zapadne sile. To je okosnica njiova napora da 'inspiriraju' muslimane Europe, Australije i Amerike, ali i središnje Azije i Rusije da ih podrže i da im se priključe', ocjenjuje.

Sofos, naime, tvrdi da im je takva podrška ključna za zadržavanje teritorija koje drže, jer im omogućava i da osvježe redove boraca koji mogu biti trenirani pa potom vraćeni da poduzmu slične terorističke napade.

Potencijalno je zanimljiv i tajming pariških napada. Poduzeti su mjesec dana prije lokalnih izbora u Francuskoj u vrijeme kada je Nacionalni front Marine Le Pen najjača stranka. Polarizacija francuske politike u kojoj bi ton davala jedna ekstremno desna islamofobična stranka proizvest će novo nezadovoljstvo među francuskim i drugim europskim muslimanima, uzrokovati nove tenzije i njihovu potencijalnu novu radikalizaciju. Islamska država tako je možda ubacila svoj listić na francuskim izborima - za Le Pen', kaže Spiros Sofos. S druge strane, dodaje, 'Hollandeova odluka da krene u borbene letove iznad Rake njegov je pokušaj da pokrene kampanju socijalista i tako možda dobije izbore'.

Na pitanje koji će, prema njegovu mišljenju, biti sljedeći koraci u borbi između Europe i ISIL-a, kaže kako će to najvjerojatnije biti: više bombaških napada i više islamofobije.

'Europske granice unutar Schengena, koje su vraćene zbog izbjegličke krize, sada će možda biti teže prohodne za neke. Bit će više poziva za oštrije mjere sigurnosti, imajući u vidu da sigurnosne službe nisu bile u stanju spriječiti ove napade. Države će pokušati pronaći načine da spriječe borce ISIL-a da se vrate – Francuska je do sada o tome vodila manje računa nego recimo Velika Britanija, ali to će se sada promijeniti', objašnjava.

Islamofobija i ekstremna desnica bit će u porastu. 'Ovi napadi loša su vijest i za izbjeglice koje će se sada pokušavati zaustaviti u Turskoj – planovi o tome bili su iscrtani i prije pariških napada, ali sada će oni zauzeti središnje mjesto europske migracijske politike. Islamska država može izgubiti još bitaka na terenu, ali njena će se ideologija i dalje činiti privlačnom nekim europskim muslimanima koji će u bombardiranju, pojačavanju mjera sigurnosti u Europi, europskoj politici prema Bliskom istoku, pronaći razloge za podržavanje Islamske države', kaže Sofos.

Najgore od svega jest opravdani strah od eskalacije nasilja. 'Novi napadi, i od strane 'usamljenih vukova' i koordinirani mogući su u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Španjolskoj ili u Skandinaviji. Činjenica je da bi Islamsku državu bilo lakše pobijediti na bojnom polju, nego na polju ideologije', zaključuje naš sugovornik.